O ljepoti ovog mubarek mjeseca je teško pisati. Koliko god bili vješti pisanju ne možemo dočarati ono što se u njemu osjeti, poseban rahmet i bereket. Neizmjerno sam zahvalna Allahu što mi je pružio priliku da dočekam još jedan Ramazan, da budem živa. Zaista, uvijek sam smatrala da trebamo pružiti nekome priliku da bi ga upoznali. I to isto kažem svima onima koji se misle da li da poste ovaj mjesec ili ne. Upoznah ga kao djevojčica, sa šest godina. Uzalud su me roditelji pokušavali odgovoriti da ne postim, da sam malo dijete. Da mogu „našivati“. Ipak, ja sam željela da postim. I popustili su mojoj želji, dozvolili mi. Osjećala sam se tako „velikom“ kada bi uspjela ispostiti cijeli ramazan. I tako iz godine u godinu. Ja i moj Ramazan smo se družili. Uvijek sam mu se radovala, uvijek ga voljela.
A onda, nakon godina posta, hvala Uzvišenom na uputi, bila sam spriječena iz opravdanih razloga da postim. Moje stanje mi nije dozvoljavalo. Ne mogu vam opisati taj osjećaj kada odjednom ne postite cijeli ramazan. Da mi Allah oprosti, grubu riječ ću koristiti, ali kao da mi nije bio ramazan. Nikada tu godinu neću zaboraviti. Zbog tuge za propuštenim postom. I inšaAllah, ako mi Milostivi podari života, napostit ću. Osjećala sam se kao neko kome dolaze tako bitni gosti, a on ih po prvi put ne može kako treba ugostiti. Kao neko ko je izdao povjerenje onoga koji mu je emanet povjerio…
Sjetila sam se da ima još mnogo onih koji vole ramazan. Koji ga godinama poste. Ali su spriječeni ovu godinu da poste. I nikad insan ne zna kada će mu neka blagodat ibadeta biti uskraćena. Sjetila sam se da mnogi ramazan nisu dočekali ni živi, a toliko su ga voljeli. (Da ih Uzvišeni počasti ljepotama na onom svijetu. Amin.)
Sjetila sam se i onih koji su zdravi i mladi, ali im je teško ili mrsko postiti. I bilo mi ih je žao više nego ovih prvih. I više nego mene same. Jer nisu svjesni koliku blagodat zbog nemara propuštaju. Nisu svjesni da će možda kasnije i željeti da poste – ali neće moći. Jer, ko nam garantuje da ćemo biti živi i zdravi. Danas do navečer ili sutra. A kamoli naredni ramazan.
Iskreno poželjeh da im Milostivi podari uputu. I da već sutra, inšaAllah, zaposte svoj prvi dan posta. Da osjete slast njegovu. Jer kako kaže Uzvišeni u hadisi kudsijju kaže: „Post je Moj i Ja za njega nagrađujem.“ To je ibadet koji ima posebnu slast. Jer je između tebe i Njega. Ustežeš se od prohtjeva zarad Njegovog zadovoljstva. I samo ti i On to znate. Tajna vaša.
Brate i sestro,
Ako ste od onih koji do sada nisu postili. Ili od onih koji ovaj ramazan nisu zapostili. A živi ste i zdravi. Ramazan još uvijek traje. Zahvalite Allahu što ste živi i zdravi. I požurite Mu. Sa dobrim djelima, sa postom. Uistinu ćete naći da je On neizmjerno Dobar. Neizmjerno Milostiv. A ja Ga molim da vam podari da osjetite neopisivu ljepotu i slast posta. I da budete ustrajni u tome. Amin.
glasstoca.ba
