Ovo je Irena Sandler. Umrla je 2008. u 98-oj godini života. Za vrijeme Drugog svjetskog rata tražila je da je pošalju u varšavski geto kao glavni instalater. Imala je poseban razlog za to. Znala je nacističke planove za istrebljenje Židova, a bila je Poljakinja. Djecu je sakrila u kutiju s alatom, koja je bila smještena na stražnjem dijelu automobila, kao i u torbu (za veću djecu).
Na stražnjem dijelu automobila bio je njen pas, koji je treniran da laje kada su njemački vojnici kontrolisali njen ulazak i izlazak iz geta. Vojnike je uznemiravao pas koji je lajao kako bi prikrio moguće dječje zvukove. Spasila je 2500 djece skrivajući ih.
Kada su je konačno uhvatili nacisti su je mučili, slomili joj ruke i noge, ali je preživjela. Irena je čuvala spisak imena djece, koje je spasila iz geta, u jednoj staklenoj saksiji i zakopala iza drveta u dnu vrata svoje kuće. Nakon rata pokušala je pronaći sve roditelje spašene djece, kako bi ponovno ujedinila porodice, no većina ih se ugušila u plinskim komorama.
Njihova djeca su smještena u višečlane porodice ili su usvojena. Bila je nominirana za Nobelovu nagradu, ali je dobila Al Gore za svoj film o globalnom zatopljenju. Što se tiče Nobelove nagrade, ona joj ni ne treba.. . ovakvi ljudi su nagrada planete. I zbog ovakvih ljudi se podsjetimo da smo ipak ljudi..
“Želim naglasiti da oni koji su spasili djecu nisu heroji. Taj pojam me iritira. Obrnuto je istina! Još uvijek se osjećam krivom što sam tako malo učinila. Svako dijete koje je spašeno sa mnom i tajna pomoć divnih kurira, koji više nisu živi, je opravdanje za moje postojanje na Zemlji, a ne nešto po čemu bih trebao biti poznat.”
glasstoca.ba
