Godišnjica smrti Isaka Samokovlije
15. januara 1955. godine, umro je u Sarajevu, Isak Samokovlija. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.
Isak Samokovlija je poznati bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.
Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889. godine, u porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču.
Nakon studija, Samokovlija je radio kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavljuje 1927. godine, a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki “Od proljeća do proljeća”, u izdanju Grupe sarajevskih književnika.
Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951. godine, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”. Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.
Samokovlijina najpoznatija djela su: “Od proljeća do proljeća” 1929.; “Nosač Samuel”, 1946.; “Solomunovo slovo”, 1949.; “Hanka” (drama); “Plava Jevrejka” (drama); “On je lud” (drama); “Fuzija” (drama); “Tragom života”; “Đerdan”; i “Priča o radostima”.
Volio je prirodu i tu ljubav prenosio je na svoju djecu. Učio ih je da vole ljude, bez obzira na njihove razlike. Djeca u početku nisu voljela njegovo pisanje, zato što bi se zatvarao u sobu gdje ga nisu smjeli ometati, ali kasnije postali su svjesni važnosti njegovog rada i svega dobrog što proizilazi iz njega. Kao odrasli ljudi, postaju preponosni na svog oca. Svom djetetu u spomenar napisao je poruku koja mnogo govori o njemu i o njegovom shvatanju života:
„Šta da ti napišem u tvoju knjigu uspomena? Da si moja radost, to znaš. Uči i sabiri znanje što više možeš jer u znanju je mudrost. Čitaj dobre knjige pa ćeš upoznati život i ljude. Voli prirodu, uživaj u zlatnoružičastim zalascima sunca, tu ćeš imati mnogo lijepih časova. I voli ljude, ne gledajući njihov imovinski status, njihovo obrazovanje, njihovu religiju i nacionalnost. Ima toliko dobrih ljudi. I ostani moja radost. Tata“.
glasstoca.ba
