Od 1. januara iduće godine burnout, odnosno sindrom sagorijevanja na poslu zvanično će i u Bosni i Hercegovini postati profesionalno oboljenje. Ovaj sindrom, koji je uvršten na međunarodnu listu profesionalnih fenomena, liječit će se kao i svako drugo oboljenje.
Razvijene evropske zemlje već nekoliko godina sindrom sagorijevanja na poslu priznaju kao profesionalnu bolest, a to će u Bosni i Hercegovini zvanično nastupiti 1. januara iduće godine, shodno potezu Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada, koje su burnout uvrstile na listu profesionalnih oboljenja.
Prema istraživanju stručnjaka spomenute dvije organizacije, burnout nastaje posljedično kontinuiranom stresu na radnom mjestu te nije povezan s nekim od drugih poremećaja.
“Sagorijevanje je posljedica dugoročne ekspozicije psiho-socijalnim stresovima na radnom mjestu, kao i obliku dugoročne izloženosti neetičnom ponašanju ili mobingu. Ishod je u oba slučaja isti i on prerasta u stres s kojim se osoba ne može nositi.
Kada uzmemo populaciju poput zdravstvenih radnika, oni su stalno izloženi stresu, ali se uspješno nose do onog trenutka kada zbog preopterećenosti više ne mogu upravljati svojim obavezama”, kaže za Klix.ba prof. dr. Nurka Pranjić, koordinatorica medicine rada u FBiH.
Prof. dr. Nurka Pranjić (Foto: A. K./Klix.ba)
Među simptomima sagorijavanja na poslu najčešće se navode umor, smanjena koncentracija i motivacija za rad, ali i neefikasnost u obavljanju radnih zadataka. Također, tu su prisutni i pad imuniteta, uz rizik od obolijevanja od svih hroničnih bolesti, počevši od kardiovaskularnih i mentalnih pa sve do pojave karcinoma.
Kompleksna dijagnostika moguća jedino u Tuzli
Prema riječima profesorice Nurke Pranjić, dijagnostika burnouta je vrlo kompleksna, a u BiH još uvijek nema uskospecijaliziranih eksperata. Ovakav vid oboljenja trenutno je moguće dijagnosticirati jedino u Kliničkom odjelu za profesionalne bolesti koji je razvijen u Tuzli, a time se uz Pranjić bavi još i psiholog.
“Dijagnostika se uspostavlja na osnovu intervjua i psihološke obrade, a prije toga je potrebno uraditi procjenu rizika psihosocijalnog stresa na poslu. Kada je riječ o liječenju, ono se zasniva na odmoru i neutralizaciji izvora nastanka stanja pacijenta. Također, koriste se i lijekovi u čestim slučajevima kada je došlo do razvijanja anksiozno-depresivnog ili poremećaja prilagođavanja”, pojašnjava nam Pranjić.
Sindrom sagorijevanja na poslu veoma je važno prepoznati pravovremeno, kako bi se izbjegle posljedice stvaranja nekog od hroničnih oboljenja. No, ukoliko ipak dođe do pojave hroničnih oboljenja, uz ranije navedenu terapiju također se koriste i medikamenti za propratno oboljenje.
Sindrom od kojeg pate i građani u BiH
S druge strane, Pranjić navodi da je ovaj sindrom, koji uzima sve više maha, moguće i prevenirati, prevashodno boravkom na sigurnom i zdravom radnom mjestu.
“Organizacija posla je bit svega, osiguravanjem dovoljnog broja radnika na radnom mjestu, zatim adekvatnom educiranošću zaposlenika, dobrom motivacijom od kolega i nadređenih. Uz ovo oboljenje vrlo često dolazi do odlaska na bolovanje. To je ekonomski problem koji ide na štetu poslodavaca, ali i općenito društva, jer radnici ne daju puni kapacitet”, naglašava profesorica.
Tim Kliničkog odjela za profesionalne bolesti u Tuzli svakodnevno se susreće s pacijentima koji pate od sindroma sagorijevanja na poslu, a među njima je najveći broj zdravstvenih radnika, zatim šalterskih službenika u bankama, zaposlenih u administracijama, kao i onih u proizvodnji.
Prema dostupnim podacima kantonalnih i entitetskih zavoda zdravstvenog osiguranja, Bosna i Hercegovina se sve više suočava s nedostatkom radnika zbog odlaska na bolovanje, zbog čega se u našoj zemlji godišnje izdvaja okvirno 30 miliona konvertibilnih maraka za ovakav vid odsustva s radnog mjesta.
