Nema originalnijeg teatra od kafane. Pet-šest predstava teče paralelno. Nema trikova, nema suflera – svako svoju rōlu zna napamet. Zajednička muzička podloga i dimne zavjese od trećerazrednog, švercovanog, bugarskog duhana.
Na moju pozornicu stîže i kafa, časte malinari. Naplatili svoj trud i, gotovo horski, mudruju o izazovima naredne sezone. Primjetna obazrivost; nakupci, ministarstvo, pandemija… Svakog momenta im neko može zveknuti neočekivanu zvrčku.
Iskustvo je najbolja učiteljica.
U ćošku kraj velikog ogledala nekoliko djevojaka čita lektiru. Puno smijeha – izgleda neka komedija. Prevrnu list, grebu prstima i mirišu. Naprave poneku zabilješku i sljedeća stranica. Prije fajronta pročitaše/premirisaše cijelu knjigu, a meni za ruske klasike su trebali dani i dani.
Pored širom otvorenih vrata prilično glasna ekipa. Pola vakcinisanih, a pola nije. Jedan akter glumi magnet i stavlja čep na ubod igle. Čep ni makac. Ostali ga ignorišu i „laju“ na prognozu stručnjaka da će „zimski talas“ udvostručiti broj umrlih.
Sigurno hoće – neuhranjenost, slabo grijanje, tanka penzija, političko talasanje i još poneka prirodna katastrofa. Znaju „stručnjaci“ šta pričaju.
Pazi sad! Bilo bi mi žao da odoh kući, a da nisam čuo … Prljave ruke od nekih ulja, farbi, remenja, brusilica. Majstori svog zanata, i zaključiše da je njemački „niski“ predstavnik podobro zalut’o, a imao je dobre putokaze.
Dodadoše, i mi imamo vijećnike koji samo vijećaju. Trebali bi se zvati zastupnici i da zastupaju svoje građane, bez obzira da li su iz prve, treće ili pete gradske zone. Navedoše i primjer: godinama srednješkolci gotovo kilometar pređu od autobuske stanice do škole i obratno. Kolona od nekoliko stotina učenika prelazi četiri pješačka prelaza, obustavi saobraćaj i svako je svakom kriv. „Centrotrans“ radi kako mu je naređeno, a moglo se narediti da vozi djecu na veliki parking kod „Kulturno sportskog centra“. Moram priznati – ima logike.
Kratke jednočinke o turizmu, presahlim izvorima, iznenađenjima u Ligi prvaka, obaveznoj i besplatnoj osnovnoj školi, sukobu Dodika i Stanivukovića … stavi konobar u drugi plan odvrnuvši do „ćoka“ pjesmu Čudna jada od Mostara grada.
Izvor: Pričom kroz Mostar i Hercegovinu
