Koliko je očaj žena iz Afganistana zapravo i naš?

Događaji koji bukte u Afganistanu, slike koje nam se ukazuju pred očima već danima unazad o djevojčicama i ženama koje gube sva osnovna životna prava, te dobijaju veto na rad i školovanje; spisak se niže: na izazak iz kuće bez burki, muške pratnje, gde se prisilno odvode iz svojih domova kako bi služile kao zabava talibanima, samo nas podsjećaju na to koliko su ženska prava u 21. veku i dalje izuzetno, izuzetno krhka.Možda vam do juče to nije ni padalo na pamet, ali danas je savršeno jasno: prava žena u današnjem svijetu daleko su od humanih, očekivanih za ovaj vijek, jednostavno normalnih, i na kraju: sigurnih. Dovoljno je da se pojavi jedna moćna ruka i jednostavno ih odnese, poput bilo čega što se sklanja sa stola, stoji vam na putu.Ako ste jedni od onih koji smatraju da je to moguće samo tamo daleko u nekoj jugoistočnoj azijskoj zemlji, u ekstremnom Afganistanu, koji je oduvijek imao male šanse da se približi evropskom standardu, sjetite se nedavnih događaja u Poljskoj, gde je ženama zakonom oduzeto pravo na abortus i odlučivanje o tome da li žele da se ostvare u ulozi majke ili ne.Činjenica je da i u 2021. godini ovde u Evropi, svuda u svetu, svakodnevno doživljavamo društvenu nepravdu od strane muškaraca, čija moć i dalje dominira planetom. Žene su “slabiji” pol, “nježniji” pol, “ranjiviji” pol. Jesmo li?Neustrašive žene iz Afganistana dokazuju da nismo. Iako ugnjetavane, zastrašivane i sa razlogom prestrašene, uzele su transparente i puške u svoje ruke i stale pred najokrutniju talibansku vojsku sa zahtevima da im se obezbedi pravo na život koji su do tada imale.

Ove pripadnice “slabijeg” pola shvatile su da se niko drugi neće zauzeti za njih i da to moraju da učine same. Ako ste uspjeli da je propustite, njihova poruka je sljedeća: snaga jedne žene je ogromna, ali snaga hiljadu i hiljadu žena je neuništiva. Zato i pokušava da im se stane na put.

Niko nam ne smije oduzeti prava koja nam pripadaju kao ljudskim bićima, a za koja smo se teško borile kroz istoriju.

Skupa uz naše majke, sestre, kćerke, međusobno osnaživanje i podržavanje, možemo stvoriti mnogo bolji svet. Uz saosećanje sa patnjom kroz koju su prošle sve žrtve režima, a ne okretanje glave u stranu. Na taj način od sebe pravite saučesnika. Zato je edukacija i emancipacija mladih žena i djevojčica i dalje od presudnog značaja, ali ne samo djevojčica, već i dječaka.

Muški svijet u kom smo prinuđene da živimo nastao je iz materice. Ma koliko oni to ne željeli da priznaju, od žena sve počinje. Ovo je jako važan dio. Svaka majka već sutra može promijeniti svijet. Dopuštajući svojim dječacima da iskažu osjećanja kroz plač, kroz zagrljaj, kroz razgovor. Odgajajući emotivno i društveno stabilne muškarce, koji će shvatati i poštovati ulogu žena u ovom svijetu.